Ribanje, ali bez prigovaranja

Totu jim rekoh ja: / Oto ste vidili,

sve se je, bratjo ma, / zbilo ča smo htili!

Dobro smo hodili / po moru duboku,

zdravo se vratili / k našem otoku.

Petar Hektorović

    Paskoje i Nikola uputiše se jednog dana na ribanje. Krenuli oni tako sa otoka Hvara prema uskom prolazu uzmeđu Šolte i Brača, pa do Nečujma. Ta plovidba trajala je tri dana. Za to vrijeme razgovrali su i prigovarali na svojoj drvenoj barci o raznim životnim temama, dobro se hranili, a zadnji dan, blizu Nečujma, uloviše i dosta ribe, uostalom, za to su se i uputili na ovu plovidbu.

    Zašto je Hektorović odabrao baš ovaj predio kao mjesto radnje u svome djelu „Ribanje i ribarsko prigovaranje“ postalo nam je jasno tek kada smo prošli cijeli taj put. Doduše, za razliku od Poskoja i Nikole naš put je trajao duže, nismo imali svoju barku, niti smo na tom putu lovili ribu, mada smo je jeli.

    Kada smo u ovaj kraj dolazili iz Makarske brodić koji nas je povezao zvao se „Amici“. Na njemu je posada imala majice u plavo-bijelim vodoravnim prugama sa žutim sidrom na srcu. Iskrcali smo se na Hvaru, na malo mjesto po imenu Jelsa. Od Jelse smo otplovili prema Braču i najzad do Splita.. Ploveći dosadnim trajektom sa kojeg se ništa nije vidjelo, izgledalo je kao da smo u nekom autobusu sa visokom prozorima.
    Kada smo ponovo odlučili oploviti ovaj kraj, krenuli smo trajektom iz Splita do Šolte, jer nije bilo drugog prevoza. U nastavku proputovanja bilo je mnogo bolje. Upravo na Šolti smo shvatili zašto su Hektorovićevi junaci prevalili toliki put da bi ribarili baš kod Nečujma. Naime, taj kraj je jako bogat ribom. Prilikom pješačenja obalom mora, od Rogača do Nečujma, susreli smo jednog vrlo starog ribara koji je lovio ribu baš na tom pomenutom mjestu (slučajno ili ne?). Nakon dva dana provedena na Šolti krenuli smo dalje, pronašli neku malu lađicu čija se posada sastojala od kapetana i jednog mornara. Kapetan nas je srdačno primio na svoju barku „Kairos“, a drugi čovječuljak sa jako velikim brkovima, ponudio nam je „rakijicu za dobrodošlicu“. Pošto je bilo jako rano, valovi su bili veliki, barka niska, kapljice su nas neprestano zapljuskivale. Tek kad smo se udaljili iz nečujamskog zaljeva primjetili smo kako je Šolta iznimno lijepa, kao neki zeleni grumen izbio iz plavog mora. Pošto su valovi bili dosta jaki, morali smo se nakratko približiti njenoj obali.

Stomorska

    To je bilo kod Stomorske, još jednog ribarskog mjesta na Šolti. Mogli smo vidjeti nekoliko brodova privezanih uz obalu i ljude kako hvataju užad sa tek pristiglih plovila, a iza su se redale stomorske građevine sazidane uz samu obalu. Lagano smo se odvajali i primicali uskom prolazu Šolte i Brača. Ta dva otoka kao da su nekada bili jedan, i odlučili napraviti prolaz za ribare koji su eto, čak sa Hvara, dolazili ovdje loviti ribu. Brač je izgledom nešto silniji od Šolte. On kao da se nerazdvojno vjenčao sa njom, a njihove ruke, dva rta između kojih upravo trebamo proći, vjerovatno se spoje onda kada to niko ne vidi. Pogledamo li između njih iz daljine, nazire se otok kiklopa. Taj presilni Hvar, a iza njega, teško vidljivi Đavolji otoci, kobni za mnoge mornare. 

Pogled na Brač i Šoltu

    Hvar ko Hvar, na njemu svega ima, ali ovoga puta ćemo samo ploviti, tako da se odmah bacamo u potragu za ribama.

    Nismo zaobišli ni čuveni Bol. Ponovo na Brač, ovaj put nas je ugostila „Lipa Brela“, zaista jedan prekrasan drveni brodić koji je odmah na prvu, svojim izgledom, privukao naše poglede, a do ušiju naših dopirale su predivne note koje su nas mamile da se ukrcamo na njega. Tražeći kapetana, iznenadili smo se kada nas uputiše na jednog mladića. Pa ko kaže da kapetan mora biti star i sijed? Ovaj mladić je odlično obavljao svoj posao. Smjestismo se mi na vrh, na samu palubu, noge spustili niz tijelo lađe i... i prepustili se njihanju valova, a more nas je neprestano zapljuskivalo. Mnogo stranaca bijaše na brodu, Čeha, Rusa, Slovaka, Mađara i mi. Još kada nas ljubazni mornar i ostatak "posade" ponudiše tek pečenim lubinom i domaćim vinom, sreći nije bilo kraja...

 Tri dana između Starigrada

Hvara, Šolte i Hvara

Sa ovim ljudima

(O, bože, tebi hvala)

Osjetih kako dišem

I kako se razgovara

Dok biblijska, vino i riba,

Dobra hrana

Okrepljuje nas

                                                  Ivan Kordić

Pogled na Hvar

Pogled na Šoltu