Bečići

Bečići

     Nekada je iz Budve prema Bečićima vozio „Ćiro“, mali vozić koji je saobraćao obalom mora. Njega više nema. Prepreku na tom putu pravi gradilište koje će uskoro da se pretvori u kompleks visokomodernih hotela. Ruska investicija. Inače, na ovom dijelu Jadrana, pored domaćeg stanovništva, gosti su najčešće Srbi, pa Bosanaci, a odmah iza njih su Rusi... rjeđe ćemo čuti engleski, francuski ili talijanski jezik, za razliku, recimo, od hrvatskog primorja.

     Da se vratimo na ovaj nedovršeni kompleks hotela koji se našao tačno na putu između Budve i Bečića. Ova dva mjesta spaja tunel koji vodi ispod skele ovog gradilišta...i gle, već na izlazu iz tunela, Bečići!

     Ima tu još jedan tunel od ranije,  koji prolazi kroz jedno brdo. Malo hlada nije zgoreg, ali ovdje postaje pomalo jezivo-hladno.

     Bečići su pravo mjesto za odmor, kažu. Mjesto baš kao sa reklama. Nudi dobar ugođaj za porodične prezaposlene ljude, željne predaha od mukotrpnog cjelogodišnjeg rada. Mnogobrojni hoteli na raspolaganju su eliti. Lijepa je i velika plaža, duga oko dvije hiljade metara, sa vrlo, vrlo sitnim pijeskom. Godine 1935. proglašena je od pariških eksperata za najljepšu na Mediteranu.

     Sve je ovdje otmjeno, u skladu sa potrebama onih koji imaju dubok džep, a ne šeta im se baš mnogo... U jednom je od ovih hotela odsjela i Madonna prilikom posjete Budvi, odnosno njenog koncerta na plaži Jaz. Tu su hoteli sa vlastitim bazenima (koji su potrebni, eto iz nekog razloga, ljudima koji su došli na more), tu su i elitni apartmani sa puno zvjezdica, lijepo uređen okoliš sa mnoštvom tropskog bilja, restorani sa vrhunskim specijalitetima, masaža na samoj plaži, i još mnogo toga za relaksaciju... (da se može umorni gost od odmora malo relaksirati).

     No, ovo nije za nas!... Idemo dalje... Već se u daljini vidi Svesti Stefan, trebali bi ga dotaknuti...

Budva

Budva

      Legenda kaže da je Kadmo, sin feničkog kralja Agenona, nakon što je protjeran iz Tebe, stigao u ove krajeve na volovskoj zaprezi i udario prve temelje današnje Budve. Čak je i Sofoklo spominjao ovaj grad u svojim spisima... 

     Zvaše se na početku Stari Grad. Mlečani načiniše od zidova pravi mali labirint koji opasava tvrđavu „Citadela“ sa kopnene strane, dok ona svojom silinom uranja u more. Od petnaestog vijeka, kada je načinjena, ponosno je odolijevala silnim valovima i mnogim osvajačima,  te vremenu koje je uporno pokusavalo da je pokori.  Donekle je u tome uspio zemljotres iz 1979. koji je zadesio ove krajeve. Danas, obnovljena, sija punim sjajem, dok valovi i dalje nemilosrdno udaraju njene zidine... Nekada je ova tvrđava bila na ostrvu, poslije se to ostrvo spojilo sa kopnom, tako da sada čini jednu kompaktnu cjelinu... Budva je jedan od rijetkih gradova na ovim prostorima kojeg su zaobišli Turci. Od Mlečana je prešla u ruke Austrougarske... 

     Šetajući uskim ulicama ovog „labirinta“ osjeti se utjecaj te venecijanske arhitekture: vrata i prozori, lukovi i svodovi... kupole; pogled sa tvrđave je nešto što se mora doživjeti, jer u suprotnom ne možete reći da ste uopšte bili u ovom gradu. S tih visina pruža se zadivljujući pogleda na crvene krovove starogradskih kuća, izblijedjeli od sunca - odaju svoju starost. Pogledamo li na drugu stranu, vidimo more i jedno ostrvo. Ovdje ga zovu Hawaii, ali se ono ipak zove Sveti Nikola. 

 

O, kako je ovdje sve tako staro.

Staro, a dušu svoju ima.

O, kako naš život,

zatečen pred ovoliko stoljeća,

izgleda vrlo sićušan,

jedna mala tačka,

kao što izgledam ja,

usred ogromnih zidova ovih.

     Ako se udaljimo od ovih starih zidina možemo reći da se udaljavomo od Budve. Od Budve kakva je ona stoljećima bila, jer se oko nje sada gradi jedan novi svijet. Taj svijet se razlikuje od ovog starog. U njemu se grade hoteli u koje dolaze ljudi. Ljudi koje nije ni briga što je ovaj „zid“ baš toliko star. Možda ni ne dođu do njega da ga taknu, ali da i on takne njih. 

Ulaz u tvrđavu Citadela

      Jeste, lijepa je ta Slovenska plaža na kojoj se ljudi sunčaju, lijepa je i plaža Jaz. Lijepe su one onda kad ih možeš vidjeti, jer su često zaklonjene mnogobrojnim šarolikim platnenim klobucima koji se, naravno, iznajmljuju za novac. Iznajmljuju se mnogim turistima koji dolaze, i odlaze... i suncobrani odlaze... ali zidine i dalje ostaju tu... da prkose ko zna koliko još stoljeća...  

     Budva je spoj starog, (hm, da li sad ovo „staro“ želi da se spaja s „novim“?) i novog. S tim da je ovo „novo“ u velikoj ekspanziji, i ubrzano se širi i gradi, i gradi... samo da nam  to novo ne „proguta“ ono staro, nama tako drago...

Slovenska plaža