Kraljevski je to grad

Unutrašnjost tvrđave

    Prije no što je to postao, Jajce je bilo jedno vrlo važno strateško mjesto Bosne, ali i regiona. Onda dolazi Tvrtkova vladavina, pa Turci... Klasična smjena vlasti na ovim prostorima nije zaobišla ni Jajce, tako je poslije turske vladavine došla i austrougarska. Iza njih još ostade samo sloj povijesti. Sin vojvode Vukca Hrvatinića, Hrvoje, smatra se ocem ovoga grada. On je podigao prvu tvrđavu, a tada je to značilo grad. Danas je od nje ostao jedan sloj u temelju od sedre, dok se na nju nastavlja klesani kamen iz kasnijeg perioda. Još jedan trag iz doba Hrvoja Hrvatinića jeste građevina, zvana „Katakombe“. Velika nepoznanica za istraživače, a najviše fasciniraju znakovi u njenoj unutrašnjosti. Tu se nalaze isklesani križ i polumjesec, jedan do drugog. Znamo da je križ simbol katoličkog učenja, a polumjesec bogumilskog. Nije li to dokaz da su ovdje vijekovima različiti ljudi živjeli jedni pored drugih? Ne samo živjeli, nego se i poštivali. Ovaj dokaz treba dobro proučiti i svim zlonamjernicima pokazati kako su bili u krivu kad kažu da su ovdje ljudi različitih pogleda na svijet samo „režali“ jedni na druge. 

    Tvrđava je dobila svoj konačan izgled za vrijeme Trvtkove vladavine, a naredni osvajači su je prilagođavali svojim potrebama. U njenoj unutrašnjosti sačuvana je turska barutana, sagrađena u XVII vijeku. Do barutane (džebhane), na južnoj strani, uzdiže se poveći bastion na kome je još za vrijeme austrougarske okupacije postavljena sirena, a danas je ona znak za uzbunu... Svi ostave svoj biljeg. 

    Na istom uzvišenju, oko tvrđave, nanizane su kuće izgrađene kako orijentalnom arhitekturom, tako i savremenom gradnjom. U podnožju je čaršija, a urbanizacijom je izgrađena  i pokoja zgrada – današnji izgled grada.... Sve se to nalazi u škarama rijeka Vrbasa i Plive. 

    Ulazna kapija grada, nastala je skoro kad i sam grad. I ta kapija je doživjela svoju civilizacijsku slojevitost. Izgrađena u srednjovjekovnoj Bosni, Turci od nje napraviše sahat-kulu, dok su austrijski lopovi ukrali sa nje sat. Vjerovatno se on danas nalazi u nekom od muzeja u Austriji ili Mađarskoj, ili ko zna gdje, uglavnom, niko to ne zna sa sigurnošću. 

Crkva sv. Marije i toranj sv. Luke

    U Jajcu je bezbroj detalja i momenata koji nas tjeraju na razmišljanje, istraživače na duboko analiziranje, arheologe na temeljito opipavanje, a historičare na veliko proučavanja prikupljenog materijala. Crkva sv. Marije sa tornjem sv. Luke previše je zanimljiv slučaj da bi se u kratkim crtama moglo nešto više reći o tome. Znamo da je ovo u početku bila crkva izgrađena u XII ili XIII vijeku, romanskim stilom. U XV vijeku ona je rekontruisana i obrađena u gotičkom stilu, a u njoj je 1461. godine krunisan kralj Stjepan Tomašević. Godine 1528., kada je osmanska vlast došla na ove prostore, crkva je pretvorena u džamiju a nazvana po sultanu Sulejmanu II. Od kada je postala džamija, ovu crkvu su harali požari... a od zadnjeg 1832. godine više se nije upotrebljavala ni kao crkva ni kao džamija... ostali su samo zidovi.

    Šta li je ona danas? Crkva? Džamija? Na tabli ispred ovog misterioznog objekta, između ostalog, stoji: Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijela/donijelo odluku kojom se graditeljska cjelina – Crkva sv. Marije sa tornjem sv. Luke u Jajcu, proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

A što je posebno zanimljivo:

Oštećenje, uništenje, ili prisvajanje spomenika, kao i nedopušteno obavljanje istraživanja i drugih radova na spomeniku predstavlja krivično djelo. 

Bože, da li sam je prisvajao? 

Jajce

Originalni grb kralja Tvrtka na ulazu