Plovidba: Žanjice - Plava špilja

Svetionik u Herceg Novom

     Luka u Herceg Novom izgrađena je periodu između 1865.-1877. godine, a završni radovi na izgradnji lukobrana sa svetionikom obavljeni su u periodu 1950.-1960. godine. Lukobran je sve do 2005. godine bio zapušten, da bi se tada rekonstruisao i pretvorio u pravu turističku atrakciju, posebno u noćnim satima kada bude aktivan kafić koji se nalazi na samom vrhu ovog pristaništa. Ovdje se ukrcasmo na naš brodić sa kojim smo se otisnuli u središte zaljeva gdje su nas čekali Žanjice i Plava špilja. Uvala i plaža Žanjic se nalaze lijevo, na samoj granici „usta“, ako idemo iz unutrašnjosti Bokokotorskog zaljeva. 

Plaža u Žanjicama

     Žanjic je jedno malo mjesto (neko kaže Žanjice, neko Žanjic) u koje ljudi dolaze da bi se kupali, ali najviše da bi izbjegli velike gužve na krcatim priobalnim plažama. Hodati po plaži u Žanjicama je vrlo nezgodno, jer je šljunak tu dosta krupan. Sve izgleda kao da je neko prosuo hrpu kamenih jaja. Na Žanjice mnogi dolaze da bi kampovali. Kamp se nalazi nedaleko od plaže, kažu da u njemu po noći znaju biti jako dobre žurke. Ipak, mi smo ovdje bili samo u prolazu... zadovoljili se kafom u zanimljivom restoranu „Pirat“. Ovaj restoran kao da je ugrađen u stijene u koje direktno udaraju valovi sa već otvorenog mora. Iz tog restorana imate divan pogleda na Žanjice s jedne strane, ali i na otvoreno more s druge... a po njemu su isprepleteni i vise mnogobrojni mornarski konopci, vjerovatno da bi opravdao svoj naziv. 

     

Restoran "Pirat"

     Ponovo u našu malu barku... ovaj put nas ona izvlači iz ovog žanjičkog zaljeva i dolazimo na samu granicu otvorenog mora i Bokokotorskog zaljeva. Tu nas čekaju mnogobrojni stražari od kojih smo morali tražiti dopust za dalje, napravivši koju sliku sa njima. Na desnoj strani se nalaze rtovi Mirišta i Arza sa svojim austrougarskim (vjerovatno vojnim) utvrdama. Skroz desno, na poluostrvu Prevlaka,  čvrsto je stajao Rt Oštro (to je ujedno i najjužniji dio Hrvatske), a u sredini je najstrožiji stražar Boke, ostrvo Mamula. 

Rt Mirišta i Rt Arza

Rt Oštro

      Mamula se u pomorskim kartama naziva Lastavica, a postoji i naziv Velika (Vela, Velja) Žanjica. Na otoku se nalazi tvrđava koju je sredinom 19. stoljeća izgradio austrougarski general Lazar Mamula. Tokom oba svjetska rata služila je kao zatvor. Sada nije ničija. Nit je ko svojata, nit koga previše zanima ova kružna tvrđavica, nekad je oduzimala slobodu, a danas je odbačena od svih. Poneki radoznalac  otisne se do nje, na tren bude samo njegova dok je u potpunosti ne sagleda, tada je i on napusti. Poslije se ostrvo vraća društvu svojih mnogobrojnih morskih prijatelja, ili kako bi rekao naš veliki putopisac, Zuko Džumhur, u svojim opisima bokokorskog kraja: 

     „Sada se oko ovog otoka praćakaju, gnjuraju, prskaju, skaču i plivaju ove divne ribe, morske zvijezde, školjke i račići.“ 

Mamula

Plovidba

      Da bi došli do Plave špilje moramo skrenuti lijevo od Mamule, proći Vučju uvalu i Zlatnu luku, i već se nazire otvor kroz koji ćemo se uvući. Tu se stvaraju oveći valovi a otvor izlgeda isuviše mali da bi se kroz njega moglo proći. No, kad smo se približili samom ulazu u špilju shvatili smo da je to samo optička varka, jer je brodić taman toliko visok da knap uplovi u ovu nevjerovatnu pećinu. Ulaskom u nju osjetili smo blagi povjetarac i cijuk šišmiša uzbuđenih nenadanom posjetom. Odmah smo shvatili zašto naziv Plava špilja. Tu more dobije nevjerovatno tirkizno plavu boju usljed refleksija sunčevih zraka prispjelih u nju kroz njena dva otvora. Ako bi u špilji napravili jedan skok u vodu, u trenutku uranjanja doživjeli biste nevjerovatne trenutke nepreglednog plavičastog blještavila. Sve oko nas plavo kao u nekoj novoj „blue dimenziji“ koja traje sve do trenutka izranjanja na površinu, a tada imamo osjećaj kao da plutamo u nekom blještavo plavom fluidu koji ne dozvoljava da potonemo. 

Plava špilja

Ulaz u Plavu špilju