Herceg Novi

Herceg Novi ima svoju dušu, znači ima svoju prošlost. Zuko Džumhur

    Put prema sjevernom dijelu Crne Gore je izgledao ovako: iz Zenice smo išli putem koji vodi kroz Sarajevo pa do Konjica i Mostara, da bi se kod Počitelja skrenulo na lijevo do Stoca i Ljubinja, a granični prijelaz za Crnu Goru bio je ubrzo nakon što smo prošli Trebinje. U Herceg Novom smo već u ranim jutarnjim satima... 

Vožnja je bila neudobna. Stvari smo ponijeli sa sobom u autobus (dva velika ruksaka su i naš standardni prtljag na sličnim putovanjima – čemu pretjerivati) tako da je to još više umanjilo komfor. Išli smo preko agencije „Fortuna“ iz Zenice a prevoznik je bio „Trebava-expres“ iz Doboja.

    Ako uzmemo u obzir to da smo došli u augustu, najudarnijem turističkom terminu, možda možemo i objasniti onu prljavštinu koja nas je zatekla na plažama Igala, a koja je ostala iza mnogobrojnih turista prethodnog dana. 

    Iz Igala smo pješačili do Herceg Novog i čekali sunce. Nije bilo hladno iako je bilo jako rano. Lijepo je sjediti na klupi i posmatrati jutarnje valove mora, zaljeva Bokokotorskog. Poneki galeb prođe i pusti svoj krik, poneki omladinac se vraća sa cjelonoćnog derneka...

Kiša nas primorava na brzi pronalazak smještaja...- kako je lijepo spavati ovdje kada pljušti...

    Njegoševa 116. bijaše naša odrednica u Novom... a u blizini je nekada živio i Ivo Andrić, baš u toj ulici, na broju 46. 

    Rano ustajanje, rana šetnja i kupanje rano. Tako su izgledala naša jutra na obalama Bokokotorskog zaljeva. Ja i moja saputnica (ne samo na putu, nego i životna) pred sobom smo imali mnogo toga za vidjeti, doživjeti i opipati... trebalo je još samo vrijeme isplanirati.

Šetalište Pet Danica

    Veliko šetalište Pet Danica opasava grad uz obalu mora. Šetalište je nastalo na ostacima austrougarske željezničke pruge koja je prolazila kroz Herceg Novi samom obalom mora. I danas se tu nalaze tuneli koji izgledom liče na prave željezničke tunele, a danas su atrakcija za turiste koji uživaju prolaziti kroz njih, jer stvaraju jako dobar hlad. 

Citadela

    Jedan takav tunel prolazi i ispod tvrđave Citadela. Ova kula sa zidom je građena za vrijeme mletačke vlasti i nalazi se na samom moru. Bila je spojena sa donjim gradom ali se prilikom zemljotresa 1979. i skroz urušila, tako da se njeni dijelovi mogu naći i u moru. Danas ti dijelovi služe za sunčanje ponekog osamljenika koji želi da se barem malo izdvoji iz velike vreve ljudi na udarnim plažama. Kula je bila u vidno ruševnom stanju, tako da smo morali smiriti strasti i obuzdati nagone za penjanjem na nju. Pisalo je i upozorenje... 

    Ako bi krenuli stepenicama dalje od kule Citadela vrlo brzo bi došli do ulaza još jednog građevinskog zdanja, do kule Forte Mare. Sam dolazak do njenog vrha je dosta otežan s obzirom da nema neke signalizacije koja bi nas upućivala na to. Krenuli smo u istraživanje. Neki turisti su se penjali na kulu u planinarskom stilu. Došli smo do prvog nivoa gdje se nalaze vrata tvrđave, ali kroz njih danas prolazi saobraćajnica tako da je to otežalo prelazak na drugu stranu. Nekako smo uspjeli preći i popeti se na glavna vrata, da bi nas na njima zaustavio mladić rekavši kako se trenutno priprema kino (koje se nalazilo na samoj kuli) za predstojeći filmski festival koji se održava početkom augusta mjeseca, svake godine, u Herceg Novom. 

Forte Mare

    Forte Mare (morska tvrđava) je građena u periodu između 14.-17. vijeka, restaurirana 1833. godine, a od 1952. godine adaptirana je u ljetno kino, kasnije i u diskoteku. Inače, tvrđava je građena na čvrstim stijenama, nad samim šetalištem, a u zidinama postoje vrata - prolaz od morske obale do vrha tvrđave. Sa gornje strane tvrđave nalaze se "Morska vrata" (Porta di mare), sa sačuvanim elementima utvrđenja iz bosanskog perioda. Ova tvrđava predstavlja pravi simbol Herceg Novog s obzirom da je na takvom udarnom položaju i vrlo dobro je vidljiva iz skoro svakog dijela grada, a najljepša je kada se njoj prilazi s mora. Tada izgleda kao neosvojiva tvrđava spremna na sve izazove. Zbog toga je ona čest motiv na mnogim razglednicama i suvenirima koji se mogu kupiti u gradu. 

H.Novi - pogled sa Kanli kule

    Bijaše ovdje Tvrtko udario temelje današnjem gradu, želio je srednjovjekovnu Bosnu izvesti na more...Tada se ovo mjesto zvalo Sveti Stefan. Potom Herceg Stjepan ovdje napravi solanu, i grad tada doživi ekspanziju. Dobija naziv Novi. Nakon smrti Hercegove, ime njegovo uskrsnu u imenu grada. Prozvaše ga Herceg Novi. Od tada se redaju mnogi osvajači: Turci, Španci, opet Turci, Mleci, Habzburška monarhija, Rusi, Francuzi, opet Austrougari, pa vlast imade Karađorđević, pa Hitler... slijedi SFRJ, SRJ, SiCG, da bi danas, konačno, ovaj grad pripadao Crnoj Gori.

    Sva ova šarolikost koja je prešla preko ovog područja nije mogla a da ne ostavi tragove... svaka svoje, tek toliko da se zna da su i oni ovdje bili. Za vrijeme turske vladavine izgrađen je Stari grad sa Sahat kulom ali i Kanli kula. 

Sahat kula

Crkva Sv. Mihaila Arhanđela

    Stari grad je jedinstvena arhitektonska cjelina u samom središtu današnjeg gradskog jezgra. Na njemu se nalazi trg Nikole Đurkovića koji se sa stepeništem Kralja Tvrtka spaja (stepenište prolazi ispod Sahat kule) sa trgom Belavista. Dakle, ovo stepenište spaja ova dva trga. Na samom središti Belaviste nalazi se crkva Svetog Mihaila Arhanđela i spomen česma sa koje teče hladna pitka voda. Ukoliko bi se vratili unatrag na početak stepeništa i skrenuli poslije same Sahat kule lijevo, stepeništem uzbrdo, stigli bismo do Kanli Kule, danas poznatije kao Ljetna pozornica. Sve se ovo može obići laganom šetnjom za nekih tridesetak minuta.

Kanli kula

    Zdanje koje se vidi iz svakog dijela Herceg Novog jednostavno mami sve one koji u sebi posjeduju barem malo avanturističkog duha. Ako idete s mora od luke, njoj se dolazi istim stepenicama kao i do tvrđave Forte Mare. Na vrhu stepenica uključujemo se na gradsku magistralu gdje se skreće nadesno. Nakon pedesetak metara već je pred nama impozantno zdanje. Kanli kula potiče iz turskog doba (16. vijek), bila je zatvor (otuda njeno ime na turskom jeziku znači "krvava kula"), a 1966. godine je rekonstruisana i adaptirana u jednu od najljepših ljetnih pozornica na Jadranu sa nešto preko 1000 mjesta, mada, po potrebi, može da primi i preko 1500 posjetilaca. Na južne zidine ove tvrđave naslanjaju se tzv. "Magareća vrata", koja su otvorili Austrijanci u 19. vijeku. Ova vrata su bila zatvorena, tako da nam je jedini mogući ulaz bio sa sjeverne strane, odn. na glavni ulaz. Pri ulasku se odmah primijeti veliko prostranstvo tvrđave koje se ni približno ne nagovještava s vana. Neki radnici su pripremali platno za otvaranje filmskog festivala kao i na kuli Forte Mare, s tim da je od ove napravljena prava arena. Odmah smo sebi dali zadatak ponovnog vraćanja na nju za vrijeme projekcije nekog filma, jer ne treba propustiti priliku pogledati film na otvorenom, dok se iza platna nazire more, a sve to za vrlo jeftinu ulaznicu. (Odlučili smo se za film „Na putu“ bh. rediteljice Jasmile Žbanić i pratili reakcije publike)

Ljetna pozornice

Obilazak zidina mnogo nam je koristio u sagledavanju grada iz ptičje perspektive, a pružao se i divan pogled na cijeli Bokokotorski zaljev. S obzirom da je ovo nekada bio zatvor, danas ima potpuno drugačiju sliku. U ovom „zatvoru“ se danas održavaju kulturno-umjetnički programi, u njemu raste cvijeće skoro na svakom uglu a na sredini kule raste prelijepa palma. Ovo je dokaz kako vrijeme može od zatvorskog sivila napraviti raskošno blještavilo i ljepotu. 

    Poviš ove kule nalazi se, što mi je skrenulo pažnju i nabacilo osmijeh na lice, ulica Sime Matavulja, velikog primorskog književnika i autora romana Bakonja fra-Brne. On je na poziv dr. Lazara Tomanovića došao u Herceg Novi u jesen 1874. godine i počeo da radi kao nastavnik u Srpskoj pomorskoj zakladnoj školi u Srbini. U tu čast danas jedna od važnijih ulica u Herceg Novom nosi njegovo ime.

    Petstotinjak metara od Kanli kule nazire se još jedan „trag“, ovaj put španski. Španci su iza sebe ostavili kulu Španjolu koja se nalazi na najvišoj nadmorskoj visini od svih ostalih. 

    I kako ovaj grad može biti bez duše kada je preko njega prošlo toliko mnogo civilizacija i kultura... svaka ga bar malo dotaknuvši. Nije bez razloga ovaj grad izabrao i najveći bosanskohercegovački putnik-putopisac, Zuko Džumhur, koji je živio u njemu veliki dio svoga života. U kafani „Belavista“ i danas čuvaju njegovu stolicu, a svima je ovdje bio iznimno drag gost. Još je mnogo književnika i umjetnika svoje utočište pronašlo baš ovdje. Tu je je živio i Ivo Andrić, Simo Matavulj, Mihailo Lalić i mnogi drugi...

Prozori u Starom gradu

    Grad koji je satkan od bezbroj dugih stepenica koje povezuju vodoravne ulice grada Herceg Novog, one povezuju i mnoge kulture i tradicije, ljude različitih profesija ili jednostavno umjetnike, i mnoge putnike u jednu cjelinu, da bi zajedno uživali u ljepoti i nadahnuću što dolazi s mora, a zaustavlja se tu, o mnogobrojne zidine koje iz sebe zrače svoju prošlost..., dakle, svoju dušu...