Nica - azurno plava ljepotica

     Ovaj komad Mediterana je zbilja izuzetno plav. Azurna obala u svijetu vrijedi za jednu od najljepših, a ja svoju konstataciju koja bi išla tome u prilog ne mogu iznijeti  dok ne obiđem bar desetinu svjetskih obala, a bio bih sretan da za života ostvarim i manje. 

Hotel "Negrasco"

     Azurno plavetnilo se najbolje može osjetiti u Nici koja cijelom svojom dužinom uranja u valove Mediterana.
    Ako se kojim slučajem nađete u ovom gradu, a pri tom nemate dovoljno vremena za temeljit obilazak, slučajnom putniku preporučujem da pješke pređe Englesku promenadu. S jedne strane redaju se otmjene vile i hoteli za nedokučiv stalež, a sa druge prekometarski valovi zapljuskuju, da li privatne sitno pješčane ili javne krupno šljunčane plaže. Osjeti se melodija valova duž cijelog šetališta, a ljubiteljima jazza sigurno neće promaći hotel Negrasco i statua Milesa Davisa, navodno je to mjesto u kome je ovaj veliki muzičar često boravio. Iza Negrasca ponovo hoteli, hoteli, hoteli, muzej... tu se radoznalac zaustavi (prije to nego besmisleno vrljanje po shoping centrima), proviri u dvorište i primijeti rajske ptice kako rastu u cvijetnjaku muzeja Massena. Iste takve ptice mogu se sresti i na trgu Garibaldi, ali još i niz drugih tropskih cvjetova, meni nepoznatih. Rajske ptice sam nekada kupovao mrtve u našim cvjećarama.

Muzej Messena

Zbog kratkog boravka u gradu treba se odlučiti za najpametniji potez. Ako grad ne možeš sagledati iznutra, onda je najbolje tražiti kakav vidikovac, te pokušati baciti panoramski pogled. Idealno mjesto za to je Ascenseur du Chateau, tvrđava sa vodopadom, podignuta na prirodnom uzvišenju. Sa fino uređenih vidikovaca, ako vas posluži vrijeme, možete vidjeti daleko niz obalu, na drugoj strani kao na dlanu se vidi stari dio Nice, oker boja fasada i jarko crveni krovovi. Mjesto je na lošem glasu zbog učestalosti razbojničkih krađa u nekim od napuštenih uskih ulica, a žrtve su najčešće radoznali turisti koji žele vidjeti jedno takvo historijsko mjesto iz blizine. 

Vodopad.
Onako tanahan i bjelkast, ugodno oslobađa čovjeka od užeglosti mediteranskog sunca. Smjestite se u njegovu blizinu, usmjerite pogled prema obali Nice, udahnete i kažete kako ćete ovdje doći ponovo, ali drugi put u torbi ponijeti više vremena. Često se nikada ni ne vratimo na isto mjesto, iako smo zalud vjerovali u ponovni susret. Sva sreća pa to „često“ nije „pravilo“ od kojeg se ne može odstupati, pa u psihi i dalje stoji kreacija novog susreta koji treba samo da se još materijalizuje.