To je ono što se može vidjeti kroz moje oči u ovom malom mjestu u mjesecu maju, izgubljenom
od značaja susjedne Venecije. Ona svojom grandioznošću baca u sjenu i mnogo
veća mjesta koja se nalaze u njenoj blizini. Lido di Jesolo, mjesto za odmor i
kupanje tokom sezone, a izvan nje služi za konačište putnika koji žele
jeftinije proći u svom obilasku Venecije. Ono što sam vidio pored velikog
svetionika (zaštitnog znaka ovog mjesta) jesu nekakve kule od pijeska kojima je
ispunjena i razbijena monotonija puste plaže. Protrča pored mene čovjek usred
rekreacije, za njim trči labrador, a ja vidjeh sebe... To je sve.
Školjke na
zapuštenoj plaži i nisu neke, sitne male klasične školjkice, ni približno kao sa
zapuštene plaže u Riminiju... Ista obala, a školjke ni blizu iste. Niz hotela,
suvenirnica, prodavača ruža hinduskog porijekla za koje kažu da se znaju sami poslužiti
imovinom potencijalnog kupca, upozoreni smo na iste takve i sa južnoslavenskog
teritorija samo bez ruža. Sve to je ostalo u sjeni svetionika i kula od
pijeska, i mnoštva pustih drvenih molova koji sijeku more...
No comments:
Post a Comment