U gradu Romea i Julije

   Jedan čovjek se našao sam pred Arenom, trećeg po veličini amfiteatar u Italiji i gleda u njega. Ogromno zdanje. Pokušava si predstaviti sliku iz 1. st. kada je izgrađena i kako bi to moglo izgledati tada. Gleda je ovako oronulu i pokušava da napravi jedno putovanje kroz vrijeme da bi mogao osjetiti bar dijelić te atmosfere s jedne od predstava koje su tu izvođene. „Eno, čak i dva viteza stoje ispred Arene... ali to ipak nije san, nego stvarnost, nažalost, jer oni samo naplaćuju fotografisanje...“ Ponovo se čovječuljak, (pa dobro, više je mladić) zamisli i prolazeći kroz uske veronske ulice naleti na veliku skupinu ljudi. 

Urođena znatiželja mu ne da da ih zaobiđe, nego pravac tamo. Kuća Julije, a Romeo se pokušava preko balkona popeti i tražiti njenu ruku, samo dodir, samo razgovor, ali nađe se uvijek neko da brani... Dok ispod balkona svi od Julije prave svojevrsnu prostitutku dirajući njene nage grudi. Dodirni ih i zamisli nekakvu želju. Mnogima dođe kao isprika da dohvate jednom u životu nešto u tom obliku... A niko ne obraća pažnju na teško stanje Romea koji visi na visokom balkonu, u nezgodnom položaju: „šta ako vide njeni“, te na koji se rizik ovaj hrabri mladić odvažio.

    Pita se zamišljeni mladić da li mnogi pobješnjeli turisti koji dolaze do ove tužne Julijine statue kako bi je uhvatitli za sisu,  znaju za veliku svjetsku glupost i prvorazredni, oko nas sveprisutni, ters starijih koji je ubio dvoje mladih, da bi poslije njihove smrti i sami shvatili da je život kratak i da nema baš vremena za rogobusne inate? Ali kasno!

Pogled iz Julijine kuće na balkon gdje se očekuje Romeo

Bratislavsky hrad

   Bilo je sunčano kada smo posjetili ovu tvrđavu na jednom obronku u Bratislavi, ali magla koja se još uvijek nije digla sa površine zemlje nije nam dozvolila da vidimo dalje od Slovačke, iako je poznato da se sa tog mjesta može vidjeti još Austrija i Mađarska. Ovaj položaj tromeđe je bio itekako važno strateško mjesto kroz historiju ratovanja i osvajanja u Evropi. Danas, na sreću, nema više ratova ali je ostala tvrđava u baroknom stilu koja je postala muzej, te podsjeća i služi nama kao prozor u prošlost Slovačke.

   Dvorac je povezan u kvadrat sa četiri kule i velikim dvorištem. Neki ga zovu „stol naopačke“, jer kule zaista liče na izvrnute noge od stola. Kula koja se nalazi na jugoistočnom dijelu zamka naziva se Draguljna kula a datira iz 13. stoljeća, u njoj je čuvano blago i kraljeva kruna.

   Treba naglasiti da je Bratislava grad ze pješačenje, jer se sva značajnija mjesta mogu obići pješke, ali za svaki slučaj tu je i turistički vozić koji vas za kratko vrijeme može odbaciti do centra, mada je on udaljen petnaestak minuta hoda.

Vrata zamka

Draguljna kula (u pozadini)

Duhovita Bratislava

   Bratislava, glavni grad Slovačke udaljen je od Beča samo 60 km. To je ujedno i najmanja udaljenost između neka dva glavna grada u Evropi. Iako su blizu, u mnogome se razlikuju. Beč je onako profinjeniji, kulturno uzdignutiji, historijsko dublji, ali i nešto uštogljeniji za razliku od Bratislave koja je više opuštena, ležernija ali i izrazito duhovita.

Mihailova vrata

   Kroz ovaj simpatični gradić protiče rijeka Dunav koja grad razdvaja na dva dijela, istočno se nalazi stari dio grada, dok je na zapadnom dijelu izgrađena moderna Bratislava.

   Glavna ulica u starom dijelu grada započinje sa Mihailovim vratima, jedna od najstarijih građevina u Bratislavi. U prolazu koji vodi ispod nje nalazi se nulta tačka koja pokazuje udaljenost Bratislave i dvadeset devet svjetskih gradova. Iz te ulice grana se još mnoštvo pješačkih uličica sa pregršt znamenitih građevina historijskog značaja za grad.

   U ovoj pješačkoj zoni starog dijela grada nalazi se mnoštvo detalja koji će vas, već vedre i razdragane simpatičnošću grada, dodatno uveseliti... Tu se možete susresti sa Hans Kristianom Andersenom koji na sebi nosi likove iz svojih bajki, Napoleonovim vojnikom kome sam zaboravio ime, ali nisam zaboravio priču o njemu: „Kada je Napoleonova vojska osvajala Evropu, jedan njegov vojnik bi ranjen u Bratislavi. U tom gradu ostade da se liječi, u njemu se zaljubi i ostade u njemu do kraja života.“ Ako biste u samom centru starog grada sjeli na jednu klupu, iznad vas bi se nalazio taj vojnik naslonjen na nju, a kakva bi bila neka statua a da nema neku legendu prišivenu uz sebe: „Par koji bi sjeo na tu klupu ostao bi sretan i zaljubljen do kraja života“. Pa da vidimo... Hm, dok sve to iza ugla jedne zgrade posmatra Paparazzo, i nastoji da mu ne promakne ama baš ni jedan čovjek koji prođe ulicama njegovog grada.

  

   Šetajući dalje naići ćemo na jednu znamenitu ličnost, Ćumila, gospodina koji viri iz kanalizacije. On u ovom gradu obavlja važnu funkciju virenja ženama pod suknje te s pravom nosi titulu najslikanijeg građanina Bratislave. Malo dalje nalazi se statua jedne uvažene ličnosti koju mora posjedovati svaki grad. Svaki grad ima jednog ovakvog čovjeka koji dijeli ruže damama na ulici i usput im daje komplimente, a zauzvrat mu obližnji restorani daju hranu. Na sebi je uvijek nosio odijelo i šešir, pa u takvom obliku ga tu možemo i sresti. Njegovo ime je Schone Naci i možete dozvoliti da vam svoj šešir stavi na glavu.

  Na Hviezdoslavovo námestie (Hvazdislavovom trgu) nalazi se i spomenik slovačkom pjesniku Hvazdislavu, iako je značajniji kao političar. Tu se nalazi i statua sv. Trojstva, a jedna skulptura ima oko glave EU zvjezdice, vjerovatno u čast ulaska Slovačke u Evropsku Uniju.   

UFO restoran

   Novi most, koji spaja istočni i zapadnio dio grada, bio bi još jedan u nizu običnih mostova preko Dunava da ga ne krasi jedno zanimljivo arhitektonsko rješenje, a sve u skladu sa bratislavskom duhovitošću. Naime, ovaj most na sredini ima jedan veliki toranj u obliku obrnutog slova V, a na vrhu se nalazi restoran UFO. Napravljen je u obliku letećeg tanjira, a sa njega se pruža divan pogled na panoramu Bratislave...

Pogled sa tornja UFO

Prodavnica igračaka u centru Bratislave :)