Vremeplovni dvorac

   Dvorac Schönbrunn koji vrijedi za jedno od najznamenitijih mjesta u Beču poznat je po svojim vrtovima, zoološkom vrtu i vrtnim lavirintima. U prevodu sa njemačkog Schönbrunn znači lijepi izvor ili lijepi bunar. Sačinjen je od glamurozne Schönbrunnske palate, te drugog dijela dvorca, vidikovca Gloriette sa kojeg se proteže predivna panorama Beča, a iza njega se nalazi jezerce - schönbrunn. Između ova dva dijela dvorca smješten je predivan vrt sa zasađenim cvijećem koje svoj puni sjaj dobije u proljeće, a preko ljeta samo mijenja carstvo boja. U januarskoj posjeti ovom dvorcu to se mora propustiti, kao i nepregledni tuneli sa ružama i slični ukrasi koje ovise o godišnjem dobu.

    Zato se bolje držati unutrašnjosti dvorca i sakriti se od hladne bečke zime i vjetrova koji nikoga ne štede na ovom prostranstvu kojeg ne štiti niti jedno brdo, a kamoli kakva planina.

   Ulaskom u dvorac doživjet ćete nevjerovatne stvari i zaboraviti na izrazito skupu kartu koja vrijedi za samo jedan mali dio unutrašnjosti ove građevine. Doživjet ćete vremeplov. Sobe koje smo posjetili sačuvale su svoj prvobitni namjenski sjaj koji je uredila i dotjerala Marija Terezija u tada popularnom rokoko stilu. Koliko god ovaj stil težio ka kiču i pretjerivanju, ne možete proći kroz ove prostorije a da vas pozitivno ne zaprepasti ono što vidite. Vjerovatno je ovo i bila namjera tog doba i tadašnjeg stila u arhitekturi i slikarstvu, zaprepastiti! U ovom vremeplovnom pohodu kroz unutrašnjost Schönbrunna mogli smo vidjeti privatne sobe Marije Terezije, privatne apartmane imperijalističkog ljubavnog para Franza Josepha i Elisabethe, kao i mnogobrojne umjetničke slike sa raznovrsnim motivima. Kompletan ovaj pohod kroz stoljeća popraćen je i muzikom velikih kompozitora, prije svega Mozarta, te kada se neđete u sobi za goste teško se suzdržati navirućeg nagona za ples, jer ambijent u kome se nalazite baca vas u te primamljive daljine...

Schonbrunn

Gloriette

Jedan uzdah u Beču

   

   Kada bi vas neko teleportirao na trg Marije Terezije (Maria-Theresien-Platz) u centar Beča, a da pri tome imate vrlo malo vremena, šta biste prvo uradili? Mi zastadosmo ispred Marijine statue i ukopasmo se. Šta sad? Gdje god pogledaš oko sebe, ima se šta vidjeti, imaš šta opipati, šta dotaći, tu uzdahnuti, fotografisati ili se zapitati šta bi to moglo biti, a zbog usrkaćenosti vremena to i ne istražiti, ah, naše li sudbine tužne, sudbine velikih radoznalaca i strastvenih hodoljuba...

   Pogledasmo prema gore, sjedi Marija na prijestolju kao prava kraljica, a oko nje mnogobrojne statute njenih saradnika, neki na konjima, neki ne, „eno i Mozarta!“. Pogled lijevo pa desno, pa opet lijevo, dvije iste glamurozne zgrade – muzeji blizanci. Da ispred jednog ne stoji mali slonić koji se uživa slikati sa djecom ne bismo mogli odrediti koja je od njih zgrada prirodnog historijskog muzeja (Naturhistorisches Museum), a koja umjetničkog (Kunsthistorisches Museum).

   Moramo krenuti u nekom pravcu, idemo na lijevu stranu... laganim hodom vrlo brzo dolazimo do zgrade austrijskog Parlamenta (Österreichisches Parlament). Zastadosmo zadivljeni. Kip božice Atine sa pozlaćenim šljemom i vrhom koplja, a ispod njenih nogu leže četiri figure koje alegorijski označavaju četiri najvažnije rijeke Austro-Ugarske monarhije, a sa strane dva kupida koja jašu na svojim delfinima.

   Nemamo mnogo vremen, žurimo dalje... Mojima očima ne može promaći ovako jedno veliko i značajno svjetsko pozorište kakvo je Burghtheatar, kako ga nazivaju mještani Beča,  a ono se od 1920. naziva Hofburgtheater i slovi za jedno od najznačajnih pozorišta u svijetu gdje se predstave izvode na njemačkom jeziku.

   Prekoputa, Rathausplatz. Rathaus – gradska vijećnica, jedno od najpoznatijih mjesta u Beču, ovdje skoro svi posjetioci ovog grada navrate kako bi napravili koju fotografiju kitnjastog baroknog stila koji krasi njenu arhitekturu. Na platou ispred vijećnice se tradicionalno uz Dunauwaltzer dočekuje nova godina.

   Trčimo dalje, natrag, s obzirom da smo u trenutku shvatili da još mnogo stvari ima za vidjeti i ako bismo prešli ulicu i krenuli drugom stranom. Prvo na što smo naišli je replika grčkog hrama Hefast sa zanimljivom obnaženom muškom statuom ispred. Ovaj hram se nalazi u parku Volksgarten, te ako bi prošli kroz njega, a pored hrama, došli bismo do trga heroja (The Heldenplatz), a odatle se pruža divan pogled, lijevo: Leopoldovo krilo hrama Hofburg, pravo: etnološki muzej, također u sklopu ovog hrama. Ispred ovog dvorca poredane su kočije s konjima, čekajući svoje mušterije kako bi ih ovi sa zadovoljstvom provozali ulicama Beča.

   Mi, naravno, samo prolazimo dalje... kad iza Hofburga, gle, veliki violinski ključ u travi a na kraju se uzdiže statua... Prvo smo čuli predivnu melodiju, pa smo onda pogledali prema liku Mozarta. Upoznali smo se s njim, preporučio nam drugi objekat u nizu koji se nalazi u istoj ulici gdje je i on sam smješten - park Burggarten, kaže da tamo večeras nastupa. Dobro, rekosmo. Na tom putu sretosmo J.W. Goethea, s kojim smo se srdačno uslikali. Rastali smo se od njega, ali ostaše s nama faustovske dileme... Prekuputa Goethea nalazi se Schillerplatz i statua, glavom i bradom: Schiller!. Komuniciraju njih dvojica tako pogledima... Odjednom, ispred nas razdragani prodavači karata za večerašnju izvedbu u Bečkoj gradskoj operi (Wiener Staatsoper), nude i ubjeđuju nas da trebamo poslušati ove koncerte dok smo još tako mladi, da ne propuštamo ovu priliku, ko zna kada će se neka druga ukazati. Propustili smo.

   Nismo zato propustili vidjeti Karlovu crkvu (Kralkirsche), monumentalno zdanje sa izrazito zanimljivim reljefnim ukrasima. Nismo se mogli otrgnuti dojmu da nas ovaj objekat podsjeća na džamiju, jer dvije dugačke kupole zaista liče na dvije munare.

  Samo što smo sagledali objekat, i to nedovoljno, pogledasmo na sat, vrijem polaska. Užurbano provlačenje kroz tunele metroa, i odjednom se, pri izlasku na površinu, ispred nas nađe zanimljiv objekat sa pozlaćenim ornamentnim ukrasom u obliku kupole. Zovu je zgrada Bečke secesije, a danas se tu nalazi bečko udruženje umjetnika.

  U povratku smo još stigli pozdraviti austrijskog pjesnika rođenog u Ljubljani, Anastasiusa Gruna... vraćamo se na Maria-Theresien-Platz, te tako zatvaramo ovaj kratki, ubrzani krug šetnje.

   S obizrom da je Beč grad bogat kulturno-historijskim znamenitostima, i da svaki trg, svaka zgrada, svaka statua ima neko svoje simboličko značenje, pitamo se da li i sami mještani Beča znaju sve o njima... Ostaje nam kao zadatak da u sljedećoj posjeti glavnom gradu Austrije probamo vidjeti barem 1% onoga što je vrijedno posjetiti, a i to je jako mnogo.

Statua Marije Terezije

Naturhistorisches Museum

Austrijski parlament

Hofburgtheater

Rathaus (Gradska vijećnica)

Hofburg, Heldenplatz

Burggarten, Statua Mozarta

Burggarten, Goetheova statua

Karlova crkva (Karlskirche)

Statua Marca Anthonya i Bečka secesija

Anastasius Grun

Barokna umjetnost s antičkim motivima

Ulazna vrata kompleksa Belvedere

   Belvedere. Lijepi vidik. Spoj baroknog kiča sa preciznim klasicizmom, dakle, zastupljenost antičkih motiva prožima motive srednjovjekovne religijske obnove. Produkt svega toga jeste današnji izgled ovog bečkog dvorca. Napravio se za potrebe princa Eugena Savojskog, odn. livadu koju je dobio na poklon odlučio je pretvoriti u ljetnikovac – kako prinčevi inače nazivaju dvorce osrednje veličine. Ovaj kompleks prinčevog ljetnikovca sagrađen je u 18. vijeku, a sačinjavaju ga Oberes i Unteres Belvedere (gornji i donji), te vrt između njih. Projektant ova dva dvorca je poznati austrijski barokni arhitekta Lukas von Hidebrandt. Njegov pomoćnik bio je venecijanski kipar Giovanni Stanetti koji je bio zadužen za mnogobrojne skulpture koje su poredane duž vrta, ali i ukrasne kipove koji se nalaze na samoj fasadi dvorca. Nakon smrti Eugena njegovi su nasljednici svu imovinu, po starom dobrom običaju, odlučili rasprodati. Sva je sreća što se našao pravi kupac za ovo zdanje, Marija Terezija, koja je možda tako dvorac i spasila od propadanja. Ona ga je čak i proširila, te mu dala današnje ime Belvedere (španski, lijep vidik) iz razloga što se sa njega pruža odličan pogleda na panoramu Beča. U novijoj historiji Belvedere pamti da je u II svjetskom ratu bio znatno oštećen, te da se 1955. tu potpisuje Austijski državni ugovor kojim je ustanovljena današnja moderna Austrija. 

   Najviše nas je oduševio vrt. Ne njegov izgled (jer smo bili u najgorem mogućem periodu godine za posjetu kakvom vrtu – decembar), nego njegova arhitektura – simbolika. Park je barokni a djelo je francuskog projektanta Dominique Girarda, ima zanimljivu simboliku u kojoj možemo prepoznati klasicističke tendencije i utjecaje na pomenutog projektanta. Park je sav u nekoj simetriji, a podsjeća na pozorišnu scenu. Sačinjen je iz tri dijela, pošto je zemljište gdje se gradio kompleks Belvedere u padu, tako da imamo i prirodne nivelacije od nižeg dvorca ka višem, pa se tim vodio i Dominique i tako podijelio ovaj vrt. Donji vrt je predstavljao podzemni svijet (Had), i on je podijeljen na četiri jednaka dijela (četiri godišnja doba) i u svakom dijelu je zasađeno bilje koje odgovara periodu godine koje simbolizira. U njemu se nalaze i neizbježni vrtni lavirinti. Srednji vrt predstavlja nadzemni svijet i tu je zasađeno, za razliku od visokog raslinja u „podzemlju“, bilje srednjeg rasta, ukrasni žbunovi. Najviši nivo ovog vrta predstavlja Olimp, i na njemu se nalazi najniže raslinje, cvijeće. Njega na ulazu čuvaju dvije sfinge obnaženih grudi. Da bismo došli iz donje palate ka gornjoj, morali bismo iz podzemlja prvo doći u nadzemlje, te potom se stepenicama popeti na „Olimp“ i uživati u raznovrsnom cvijeću. 

Gornji Belvedere (Oberes Belvedere)

Donji Belvedere (Unteres Belvedere)

Počelo je s valcerom

Rathausplatz

    Još jedna godina otpoče s valcerom. Ovaj put bečkim. Bilo je to na Rathausplatzu gdje se na dočeku novogodišnje noći nalazilo više od dvadeset hiljada ljudi. Nije bilo snijega, ali nije bilo baš ni toliko toplo, pa nam je punč poslužio u svrhu zagrijavanja. Nova godina u Austriji se tradicionalno dočekuje na otvorenom. U Beču je popularna cjelodnevna novogodišnja šetnja gdje se u tom novogodišnjem „hodočašću“ obiđu skoro svi trgovi i značajnija mjesta, a tamo su se mještani svojski potrudili da ponude bogat program. Šetnja kreće od Rathausplatza gdje su nastupali neki DJ-evi i bend „The Family“, druga tačka bila je Löwestrasse, treća – Freyung, četvrta – Am Hof, peta – Graben, šesta – Stephanplatz (sve u duhu klasične muzike), sedma – Lugeck (nastupao DJ Area: Latino and Italo Hits), osma - Kartner Strasse, deveta – Neuer Markt, deseta – Haus der Musik (klasična muzika uz Virtualles Dirigieren), jedanaesta – Herbert-Von-Karajan-Platz, dvanaesta tačka bila je nešto izvan centra Beča, na Prateru gdje se plesalo uz zvuke sambe, ali i drugih ritmova. 

Šoljice za punč s motivima Beča

     Mi smo se pak zadržali na jednom od poznatijih trgova, na prvom odredištu šetnje, na Rathausplatzu, iz razloga što smo na ovaj put odlučili ići preko agencije, a to znači da si uslovljen u svemu i da nemaš baš puno prava da sam sebi planiraš vrijeme. 

"The Family", New Year, Rathausplaz

No, izvukli smo ipak najbolje što se moglo, i provod je bio na nivou. Ispred samog Rathausplatza bila je jedna velika – glavna bina, i nekoliko manjih u blizini gdje se izvodila probrana muzika: od španskih ritmova do soula, funka i dr. Na svim trgovima gdje se vršio doček 2012. godine tačno u ponoć, tradicionalno, izvođen je Dunauwalzer, pa smo ga i mi zaplesali. Na samom trgu moglo se primijetiti dosta turista iz raznih zemalja: Balkanaca, od kojih je izvršena „invazija“ na Beč, pa do Kineza, Japanaca, Indijaca, Španaca, Talijana... sa a nekima smo u opuštenoj atmosferi i proćaskali. Bilo je tu i mještana, oni su onako sa znatiželjom posmatrali nas strance, ali se mora istaknuti njihova velika ljubaznost koja se mogla primijetiti na svakom uglu. 

     Poslije ponoći odlučili smo se prošetati do dvorca Hofburg i tamo zastali oduševljeni uličnom izvedbom oca koji je svirao na harfi, i kćerke koja je maestralno udaraljkama svirala po ksilafonu. Izgledali su siromašno. Oduševili su nas. 

Harfa i ksilafon ispred Hofburga, Holdenplatz