Romeo i Julija na Hvaru

    Nismo! Tuga velika. Uspjeli smo propustiti tako zgodnu priliku, pogledati jednu tako zgodnu predstvau na tako zgodnom mjestu kakvo je Hvarsko pučko pozorište. Eh, da nas umor nije savladao tog dana, vjerovatno nas ništa ne bi spriječilo da uđemo u njega i pogledamo kako se na ovom mjestu izvode drame velikog Shakespeare-a. Ovako smo ostali ispred, naslonjeni na stepenik trga Sv. Marak, u polusjedećem položaju, tražeći neku drugu predstavu oko sebe. Prethodno smo imali jako dug i isrcpljujući put, tako da nam je to bio jedini mogući izbor u trenutku i položaju u kom smo se našli: izvaljeni na trg zajedno sa našim prtljagom. Promatramo mi tako ljude kako prolaze, jedni idu u pozorište, drugi samo šetaju, dok se treći spremaju za cjelovečernje tulume. A nama, još rano za san, nije bilo ni do jedne od te tri mogućnosti, nego smo pristupili realizaciji jedne velike ljudske filozofije: pa može se uživati i u vlastitoj ljenosti. Uz to sam se šutnjom odlično sporazumijevao sa svojom djevojkom. 

    „Rooms?!“; „Zimmeeeer?!“; „Cameraaa?!“. „Ne hvala“, odgovorih. „Jesam li ti rekao da su naši“, reče srednjovječni čovjek sa smeđim šeširom svojoj nešto mlađoj supruzi i odoše do stajališta za autobuse. Pošto je već padao mrak i ne nađoše goste za smještaj koji su nudili, vratiše se k nama i  ljenčarenju. Žena nije mnogo govorila, ali zato je Tomo, penzionisani policajac iz Splita, bio vrlo govorljiv i nastojao monotoniju razbiti po svaku cijenu. Pored ovog pričljivca mi smo djelovali još šutljivije nego što smo bili, a on je u samo nekoliko minuta uspio ispričati dosta zanimljivih priča iz svog života. Rodom je iz Tomislavgrada, obradova se kad ču da smo i mi iz BiH. Žalio se na visoke cijene ovdje na Hvaru, te da mu se isplati ići u Hercegovinu po neke dijelove, recimo za veš mašinu. Ispričao nam je i to kako je lovio jednog lopova u Splitu, inače sina nekog poznatog splitskog doktora, koji je imao običaj kada ukrade neko auto, vozati ga sve dotle  dok u njemu ima i kap goriva, onda ga ostavi na mjestu gdje presuši. To je radio vjerovatno zabave radi. Znao je njega čika Tomo uloviti i po više puta, no to kod splitke vlasti nije pilo  baš puno vode, doktor je ipak doktor, on liječi ljude po hipokratovoj zakletvi. Jadnome Tomi ipak su na kraju dali neko priznanje za svoj odan rad i marljivost u poslu, ali viši čin, po njegovim riječima, duplo je teže dostići nekom "strancu". No, tvrdoglavi Hercegovac na kraju se ipak, teškom mukom ali svojim zaslugama, uspio dokopati mjesta komadanta splitske milicije, kasnije policije. Sa benificiranim stažom, kao relativno mlad, otišao je u penziju, kupio nekretnine na Hvaru tik do pozorišta u kome je upravo igrala predstava, a mi pohotno zurili u veliki natpis na dugačkoj traci koja je visila sa balkona pozorišta sa natpisom: „Dramski studio mladih Hvar **ROMEO & JULIJA**, Sv. Marak, većeras, 21:00h“... a on i dalje po trgu neumorno uzvikuje: „Rooms?!“; „Zimmeeer?!“; „Cameraaa?!“... pss, predstava je u toku... 

Hvarsko pučko kazalište