Barokna umjetnost s antičkim motivima

Ulazna vrata kompleksa Belvedere

   Belvedere. Lijepi vidik. Spoj baroknog kiča sa preciznim klasicizmom, dakle, zastupljenost antičkih motiva prožima motive srednjovjekovne religijske obnove. Produkt svega toga jeste današnji izgled ovog bečkog dvorca. Napravio se za potrebe princa Eugena Savojskog, odn. livadu koju je dobio na poklon odlučio je pretvoriti u ljetnikovac – kako prinčevi inače nazivaju dvorce osrednje veličine. Ovaj kompleks prinčevog ljetnikovca sagrađen je u 18. vijeku, a sačinjavaju ga Oberes i Unteres Belvedere (gornji i donji), te vrt između njih. Projektant ova dva dvorca je poznati austrijski barokni arhitekta Lukas von Hidebrandt. Njegov pomoćnik bio je venecijanski kipar Giovanni Stanetti koji je bio zadužen za mnogobrojne skulpture koje su poredane duž vrta, ali i ukrasne kipove koji se nalaze na samoj fasadi dvorca. Nakon smrti Eugena njegovi su nasljednici svu imovinu, po starom dobrom običaju, odlučili rasprodati. Sva je sreća što se našao pravi kupac za ovo zdanje, Marija Terezija, koja je možda tako dvorac i spasila od propadanja. Ona ga je čak i proširila, te mu dala današnje ime Belvedere (španski, lijep vidik) iz razloga što se sa njega pruža odličan pogleda na panoramu Beča. U novijoj historiji Belvedere pamti da je u II svjetskom ratu bio znatno oštećen, te da se 1955. tu potpisuje Austijski državni ugovor kojim je ustanovljena današnja moderna Austrija. 

   Najviše nas je oduševio vrt. Ne njegov izgled (jer smo bili u najgorem mogućem periodu godine za posjetu kakvom vrtu – decembar), nego njegova arhitektura – simbolika. Park je barokni a djelo je francuskog projektanta Dominique Girarda, ima zanimljivu simboliku u kojoj možemo prepoznati klasicističke tendencije i utjecaje na pomenutog projektanta. Park je sav u nekoj simetriji, a podsjeća na pozorišnu scenu. Sačinjen je iz tri dijela, pošto je zemljište gdje se gradio kompleks Belvedere u padu, tako da imamo i prirodne nivelacije od nižeg dvorca ka višem, pa se tim vodio i Dominique i tako podijelio ovaj vrt. Donji vrt je predstavljao podzemni svijet (Had), i on je podijeljen na četiri jednaka dijela (četiri godišnja doba) i u svakom dijelu je zasađeno bilje koje odgovara periodu godine koje simbolizira. U njemu se nalaze i neizbježni vrtni lavirinti. Srednji vrt predstavlja nadzemni svijet i tu je zasađeno, za razliku od visokog raslinja u „podzemlju“, bilje srednjeg rasta, ukrasni žbunovi. Najviši nivo ovog vrta predstavlja Olimp, i na njemu se nalazi najniže raslinje, cvijeće. Njega na ulazu čuvaju dvije sfinge obnaženih grudi. Da bismo došli iz donje palate ka gornjoj, morali bismo iz podzemlja prvo doći u nadzemlje, te potom se stepenicama popeti na „Olimp“ i uživati u raznovrsnom cvijeću. 

Gornji Belvedere (Oberes Belvedere)

Donji Belvedere (Unteres Belvedere)