Sjećanje na jedan grad, zemlju, republiku...

     Moje sjećanje na San Marino seže do nekih sedam godina unazad. Ono što se u tom sjećanju nalazi jeste oduševljenje ovom malom državicom, njenom historijom kao i njenim prkosnim držanjem da bude nezavisna republika, po svaku cijenu. (Priča mi nešto poznata) Od kada ju je osnovao klesar sa Raba, Marin, i tu izgradio svoju kapelicu, pa kasnije se počeli stvarati bedemi oko nje, odolijevala je različitim nasrtajima. Glupo bi bilo da sada kažemo kako je Napoleon pao pod zidinama San Marina, ili kako Italija kao zemlja koja ga okružuje nije uspjela ovu zemljicu sebi kroz stoljeća da pripoji, ali ona u sebi, bez pogovora, nešto magično posjeduje. S obzirom da je kroz sve te periode ostala netaknuta, da je prva osnovana republika u Evropi, vladari određenih sila imali su samo simpatije prema jednom takvom zdanju: „Eh, kada ovu zemlju nije pokorio niko do sada, nećemo je vala ni mi dirati“. I tako San Marino ostade do današnjih dana „silna“ republika sa tridesetak hiljada stanovnika, na jednoj uzvisini Monte Titano od oko 700 m nv, kao muzejski primjerak jedne države. Kanim ponovo posjetiti Muzej, i obnoviti sjećanje...