Tako
je on s jedne strane dopustio da mu pod nos čadi fabrička neminovnost, dok je
svojim tijelom, odmah iza, sačuvao gomilu čistog vazduha za one koji bi se
sjetili da im je neophodan. Baš ti takvi, u srcu kiseoničkih pluća, izgradiše
sebi mali dom da mogu neometano disati... Duboko udahnuti na nos, te vazduh
izbaciti na usta... tako kažu mudriji.
Lisac
ima i nekoliko, mudriji će shvatiti zašto, kontradiktornosti. Recimo, na pola
puta do pomenutog ognjišta čistog zraka nalazi se pauza sa izvorom koju inače
zovu Odmor na vrbi. Ništa ne bi bilo čudno da lukava lija nije i ovdje umiješala
svoje prste, te često tu ne bude ni traga od vode, ali još manje traga od kakve
vrbe. Kažu da je nekad zaista tu rasla vrba. Da li je bila žalosnica, pitam se
ja? Malo prije Vrbe, dolje u podnožju Lisca nalazi se prijevoj Drijenak. Vidio
sam na njemu krava, ovaca, pa čak i jednog konja kako se igra u brzom trku sa
kravom, ali drijena ni jednog nisam vidio. Opet lukava Liščeva
kontradiktornost? Pohvalio bih uočen mladi kalem na tom mjestu - koji kao da
hoće reći kako je čovjek ipak sačuvao trag zdravog razuma. Na leđima Lisca nalazi
se visoravan Pašinac. Dobio je ime po dobroj travi za ispašu stoke. Može se
vidjeti pokoji brabonjak, pokoja ovčica i pokoji čobančić (doduše na terenskom
motociklu), ali ono što zabrinjava jeste njihov konstatan brojčani pad. Stariji
pričaju da je na tom Pašincu nekada bilo šest izvora, danas ih možemo sresti
svega dva. Gdje su otišli izvori? Ovce ih nisu mogle posrkati! Nisu ni
čovjekova usta, ali jesu čovjekove oči, žedne da ubiju koku što nosi zlatna
jaja, olako posežu za sjekirom.
Čudnovati
Lisac
Selo
Zadine. Na planini? Da. Kako to? Pa ucrtano je na detaljnijoj karti i slovi za
najmanje u Jugoslaviji. Pa kako kad Jugoslavije više nema? Pa kako nema, kada
ja imam kartu Jugoslavije na kojo je ucrtano selo koje važi za najmanje u toj
državi...? Ako nema Jugoslavije, nema ni Zadina! Dobro, neka ti bude, ali
svakako mještana tog sela više nema. Tačno, nema ih, ali imaju njihovi grobovi
i danas sačuvani... Oni su nijemi
svjedoci njihova postojanja...
Svjedočanstvo
o drijenovima kojih više nema, svjedočanstvo o vrbi koje više nema,
svjedočanstvo o izvorima kojih skoro pa više nema, svjedočanstvo o Zadinama za
koje se nastoji da ih nema, svjedočanstvo o ispašama kojih će da nema... Ta
svjedočanstva čuva lukavi Lisac još uvijek u svojoj esenciji, odolijevajući
svim godišnjim dobima, kao i svim ljudskim rušilačkim dobima! Čuva to Lisac da
bi pokoljenja znala šta im to preci sebično uzeše za sebe, a oni će i dalje da
se s ponosom diče svojim djedovima i koračaju njihovim grešnim stopama duboko
utisnutim u snijeg, zemlju, travu, lišće...
To je "to"... ;)
ReplyDelete