Basna o Liscu, Golubu i Vepru

     Pored odlaska u prirodu, bijega od svakodnevnog zagađenja, bijega od žene, od muža, pored odličnog razloga za popiti koju, ili skontati se možda sa nekim, ili naprosto druženja radi... odlazak u planinu može biti i edukativnog karaktera: ako gledamo sa onomastičkog stanovišta, otvaraju nam se široke mogućnosti interpretacije različitih toponima zadirenjem u njihovu etimologiju... ili, što bi rekao prijatelj Braco Babić, sva ta imena sela, brda, dolina, rijeka i jezera nam govore o bistrini uma naših predaka - gorštaka, jer po mnogim nazivima možemo otkriti kakvo nas tlo očekuje na putu, ili koja vrsta šume je najzastupljenija, da li je mjesto bogato vodom, nekom divljači ili ne. Česti nazivi su i oni slikovito-poetični, gdje nam njihovo odgonetanje uz pomoć mašte i mitskog arhetipa može dati različite i izuzetno zanimljive rezultate. Možda nam se ukaže i kakva historijska činjenica, ili sve ostane samo na mašti; i u jednom i u drugom slučaju komuniciramo sa prošlošću... jer i preci su se služili maštom da bi dali sve te nazive, e tu nam je dodirna tačka.

     Kada od sela Vrselje idete prema planini Lisac (1302 m nv - kako kažu JNA karte) morate preći preko Jetinice (1175 m nv), a iza odmah Jelina (1331 m nv), pa se može preko ili podno nje. Kada sam gledao u kartu, nisam mogao a da se ne zapitam da li je možda u pitanju kakva štamparska greška na karti, jer mi je bilo logično, ali i drago što se na početku prevarih i pomislih da se ovaj prijevoj ispod Jeline naziva Jelinica, kao deminutiv. 
     S lijeve strane vidimo Ivovac i vrh Liskovača (1348 m nv) a u pozadini se izdiže Kapak (1411 m nv), dok se nešto sjevernije od Lisca i Jeline nalazi Golub (1290 m nv) ispod kojeg se krije nekada najmanje selo u Jugoslaviji, Zadine (kao da je Golub izlegao jaje), a danas kao da svi hoće uporno da izbrišu taj podatak iz pamćenja. Nadomak  Zadina je i planinarski dom „Lisac“, u vlasništvu PD „Tajan“ Zenica.  

     Lisac sa svojim brežuljcima, brdima, kosama, padinama s jedne strane i Vepar s druge čine tako klanac vijugavoj rijeci Bosni koja će vrhunac vijugavosti doživjeti oko Vranduka.

     I tako bajka može početi ako se uroni u čudesnu toponimiju ovog zeničkog kraja, mada ni u drugim krajevima Bosne nije drugačija situacija za one koji imaju bar malo mašte ispod svoje kape.

Šetali se tako Lisac, Golub i Vepar, kad najednom, gle čuda...

Planinarski dom "Lisac" (PD "Tajan-Lisac" Zenica)

Sjećanje na jedan grad, zemlju, republiku...

     Moje sjećanje na San Marino seže do nekih sedam godina unazad. Ono što se u tom sjećanju nalazi jeste oduševljenje ovom malom državicom, njenom historijom kao i njenim prkosnim držanjem da bude nezavisna republika, po svaku cijenu. (Priča mi nešto poznata) Od kada ju je osnovao klesar sa Raba, Marin, i tu izgradio svoju kapelicu, pa kasnije se počeli stvarati bedemi oko nje, odolijevala je različitim nasrtajima. Glupo bi bilo da sada kažemo kako je Napoleon pao pod zidinama San Marina, ili kako Italija kao zemlja koja ga okružuje nije uspjela ovu zemljicu sebi kroz stoljeća da pripoji, ali ona u sebi, bez pogovora, nešto magično posjeduje. S obzirom da je kroz sve te periode ostala netaknuta, da je prva osnovana republika u Evropi, vladari određenih sila imali su samo simpatije prema jednom takvom zdanju: „Eh, kada ovu zemlju nije pokorio niko do sada, nećemo je vala ni mi dirati“. I tako San Marino ostade do današnjih dana „silna“ republika sa tridesetak hiljada stanovnika, na jednoj uzvisini Monte Titano od oko 700 m nv, kao muzejski primjerak jedne države. Kanim ponovo posjetiti Muzej, i obnoviti sjećanje...